Nedostupan dokument, obavezna prijava
Input:

Ugovor o doživotnom uzdržavanju

12.8.2014, , Izvor: Verlag Dashöfer

5.6.2 Ugovor o doživotnom uzdržavanju

dipl. iur. Dragutin Glujić i skupina autora

Povijest odredaba ugovora o doživotnom uzdržavanju

R.HRVATSKA – 2003.god.


br. 52/71 i 47/78), kao republičkom zakonu, dok je još Republike Hrvatska bila u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a nakon osamostaljenja Republike Hrvatske novim Zakonom o nasljeđivanju (Službeni list Republike Hrvatske „Narodne novine“ br. 48/2003 i 163/03) iz 2003. godine.

R.HRVATSKA – danas

Donošenjem i stupanjem na snagu novog ZOO-a, temeljem odredbe članka 1164. tog Zakona prestale su važiti u Zakonu o nasljeđivanju odredbe čl. 116. -121., kojima je bio uređen institut ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je uređivanje ugovora o doživotnom uzdržavanju postalo sastavnim dijelom ZOO-a. tako da donošenjem i stupanjem na snagu novog ZOO-a pravni institut ugovor o doživotnom uzdržavanju uređen je odredbama čl. 579. – 589. tog Zakona.

Kako se definira ugovor o doživotnom uzdržavanju?

Pojam ugovora


Budući da ZOO svojim odredbama uporno sve ugovore definira opisno, i za ugovor o doživotnom uzdržavanju u članku 579. ZOO opisno kaže da seugovorom o doživotnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

Iz ovako zakonski uobličene opisne definicije ugovora o doživotnom uzdržavanju postaje jasno zašto su odredbe ugovora o doživotnom uzdržavanju „premještene“ iz Zakona o nasljeđivanju u ZOO. Naime, iz same definicije je vidljivo da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ugovor o nasljeđivanju, nego je ugovor o otuđenju uz naknadu imovine, koja pripada primatelju uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora, ili određenog dijela imovine, s tim da je predaja vlasništva nad tom imovinom ili određenim dijelom imovine odgođena do smrti primatelja uzdržavanja. Zakonska definicija ugovora o doživotnom uzdržavanju iz odredbe članka 116.Zakona o nasljeđivanju, koja je donošenjem i stupanjem na snagu novog ZOO-a prestala važiti, bila je daleko preciznija u odnosu na definiciju, koju daje odredba članka 579. ZOO-a. Navedena, naime, odredba Zakona o nasljeđivanju je precizirala da druga strana izjavljuje da davatelju uzdržavanjaprenosi u vlasništvo u času svoje smrti svu svoju imovinu ili jedan njezin dio,što je preciznije od odredbe članka 579. ZOO-a, kojom se propisuje da primatelj uzdržavanja dajesvu ili dio svoje imovine davatelju uzdržavanja, s tim da je stjecanje odgođeno do trenutka smrti primatelja. Nije jasno što bi trebalo značiti da primatelj uzdržavanja „daje“ davatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine niti što bi trebalo značiti da je „stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja“.

Određena se, naime, imovina može nekome dati samo na korištenje, a može mu se dati, preciznije prenijeti, i u vlasništvo.


Cijenimo, stoga, da važeću odredbu članka 579. ZOO-a, kojom se definira pojam ugovora o doživotnom uzdržavanju, da bi se je pravilno shvatilo, treba tumačiti odredbom članka 116. Zakona o nasljeđivanju, koja je prestala važiti.

Koji su bitni sastojci ugovora o doživotnom uzdržavanju?

Iz same zakonske definicije ugovora o doživotnom uzdržavanju vidljivo je da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrano-obvezni ugovor. Obvezni odnos, u koji stupaju ugovorne strane sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, nastaje između dviju stranaka, tako da je svaka od ugovornih stranaka istovremeno i dužnik i vjerovnik.

Bitni su, dakle, sastojci ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja, kao osoba koja se obvezuje da će nekoga uzdržavati, iprimatelj uzdržavanja, dakle osoba koju se davatelj uzdržavanja pod određenim uvjetima obvezuje uzdržavati.

Uzajamnost obveza

Daljnji bitni sastojci ugovora o doživotnom uzdržavanju su obvezeobiju ugovornih strana i to:

  • davatelja uzdržavanja da će drugu stranu ili trećega uzdržavati do njegove smrti,

  • te primatelja uzdržavanja da će kao protuuslugu datidavatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine.


Nesporna je intencija Zakona, da se sva ili dio imovine daje u vlasništvo davatelju uzdržavanja, kao protuusluga, a ne da mu se ta imovina daje samo na korištenje.

Davatelj uzdržavanja se, dakle, obvezuje na određenu činidbu primatelju uzdržavanja (da će ga uzdržavati), a primatelj uzdržavanja se obvezuje na određeno imovinsko davanje, na davanje u vlasništvo davatelju uzdržavanja sve ili dijela svoje imovine. Imovina, koju primatelj uzdržavanja daje u vlasništvo davatelju uzdržavanja može biti u stvarima ili pravima.

Rokovi ispunjenja

I, na kraju, među bitne sastojke ugovora o doživotnom uzdržavanju svakako spadaju i rokovi, u kojima će koja ugovorna strana ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu. Tako se davatelj uzdržavanja obvezuje početi uzdržavatidrugu stranu od trenutka sklapanja ugovora i uzdržavati je sve do njezine smrti, dok se primatelj uzdržavanje obvezuje dati u suvlasništvodavatelju uzdržavanja svu svoju imovinu ili dio svoje imovine, ali ne odmah nego tektrenutkom svoje smrti.

Ugovorne strane mogu ugovorom o doživotnom uzdržavanju ugovoriti da će primatelj uzdržavanja već nakon potpisivanja ugovora dati davatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine na korištenje, a da će vlasništvo na toj imovini davatelj uzdržavanja steći u trenutku smrti primatelja uzdržavanja.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne isključuje mogućnost da ugovorne strane pitanje početka korištenja sve ili dijela imovine, koja će pripasti u vlasništvo davatelju uzdržavanja trenutkom smrti primatelja uzdržavanja,ugovore na poseban način, pa i tako da se davatelju dade mogućnost da tu imovinu, kao tuđu imovinu, može početi koristiti odmah nakon potpisivanja ugovora.

Koja se imovina ili njezin dio daje u vlasništvo davatelju uzdržavanja?

Imovinska vrijednost

U imovinu davatelja uzdržavanja, koja se u cijelosti ili djelomično daje primatelju uzdržavanja, spada sve što ima imovinsku vrijednost. Imovinsku vrijednost, uz gotova financijska sredstva, imaju sve stvari – bile one pokretne i nepokretne – i prava, koja donose imovinsku korist, kao npr. autorska prava, prava iz vrijednosnih papira, osim onih prava koja su vezana na osobnost nositelja prava, kao npr. mirovinska i invalidska prava, koja prestaju trenutkom smrti nositelja tog prava.

Mora biti točno određeno što se prenosi

Da bi se znalo koja se imovina u cijelosti ili djelomično daje davatelju uzdržavanja u vlasništvo u trenutku smrti, ako se radi o pokretnim stvarima i pravima, one moraju biti točno i određeno navedene ili barem odredive. Ako se radi po nekretninama, tada se pod tim podrazumijevaju i one pokretne stvari koje služe za uporabu i iskorištavanje nekretnine, kao što su npr. poljoprivredne sprave, strojevi, alati i stoka.

Pripadnosti stvari ili prava

Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet tog ugovora.

Tko može biti stranka ugovora o doživotnom uzdržavanju?

  • Davatelj uzdržavanja

  • Primatelj uzdržavanja

Na strani primatelja uzdržavanja u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao ugovorna strana može biti svaka punoljetna osoba koja može vlastitim očitovanjem svoje volje shvatiti pravne učinke i koja ima u vlasništvu određenu imovinu.

Stranke u ugovoru o doživotnom uzdržavanju mogu biti sve fizičke osobe, koje imaju poslovnu sposobnost, što znači da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije vezan samo na zakonske nasljednike, kao što je to u ugovoru o ustupu i raspodjeli imovine za života, koji je po svojoj biti nasljedno-pravni ugovor.

U kojem se obliku sastavlja ugovor o doživotnom uzdržavanju?

Za ugovor o doživotnom uzdržavanju, da bi se izbjegle razne zlouporabe,strogo je propisan ne samo oblik, nego i njegovo potvrđivanje od tijela javne vlasti.

Pisani oblik

Ugovor o doživotnom uzdržavanju, što se oblika tiče, mora biti u pisanom obliku (čl. 580. st. 1.). To a contrario znači, da je ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji nije sastavljen u pisanom obliku, ništetan ugovor, jer ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo (čl. 290. st. 1. ZOO-a).

Mora biti potvrđen od javne vlasti

Ugovor o doživotnom uzdržavanju u pisanom obliku, da bi se izbjegle zlouporabe, mora biti potvrđen od javne vlasti.

Ugovor, naime, mora biti ovjeren od suca nadležnoga suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili čak sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. ZOO čak nalaže tijelu javne vlasti – dakle, nadležnom sudu odnosno javnom bilježniku – da su prilikom ovjere ugovora ili sastavljanja javnobilježničkog akta dužne ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. Na taj se način primatelj uzdržavanja, kao slabija strana u ugovoru, štiti od davatelja uzdržavanja, koji je očito jača strana u ugovoru, koja bi mogla ishoditi sklapanje ugovora pod prijetnjom, silom, prijevarom i drugim oblicima mana volje iz članka 279. – 285. ZOO-a. U tom bi slučaju, naime, trebalo dokazivati da je ugovor sklopljen pod prijetnjom sile, uz prijevaru ili pod drugim oblikom mane volje, te bi se moglo zahtijevati da se ugovor poništi.

Može li ugovor o doživotnom uzdržavanju biti ništetan?

ZOO odredbom članka 322., kad se radi o obvezno-pravnim ugovorima, propisuje da je ništetan onaj ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. To vrijedi za sve ugovore, pa tako i za ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Sudska praksa

„Sud prvog stupnja je utvrdio, a drugostupanjski sud je ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

  • da je među strankama nesporno da je xxx ožujka xxx godine otac tužitelja A.V., kao primatelj uzdržavanja sklopio s tuženikom Đ.P., kao davateljem uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u S.B. pod brojem R2-74/90,

  • da je 7 dana nakon sklapanja ugovora primatelj uzdržavanja A.V. izvršio suicid,

  • da je otac tužitelja sada pok. A.V. bolovao od raka grla i da je u momentu kada je ugovor sklopljen i ovjeren tuženik znao da A.V. boluje od raka grla,

  • da između A.V., tuženika i njegovih roditelja nisu bili dobri odnosi ali da su u posljednje vrijeme bili dobri ali ne u toj mjeri da bi se tuženik brinuo o sada pok. A.V.,

  • da su odnosi uzdržavanja između tuženika i sada pok. A.V. nastupili od dana sklapanja ugovora, tj. od xx ožujka xxx godine,

  • da je vještačenjem po vještaku dr. M.V. utvrđeno da je sekcijom utvrđeno da je nađen uznapredovali rak, da se radilo o starijoj osobi izrazito slabe fizičke konstitucije, propalosti zbog raka i da se moglo utvrditi da postoji stanje zapuštenosti,

  • vještačenjem je utvrđeno da je teško oštećenje zdravlja svakako moralo imati utjecaja prilikom odluke za samoubojstvo, a povezano s bolovima, teškim disanjem i sigurno općim stanjem s time da se sa sigurnošću može pretpostaviti da je imao jake bolove,

  • da je vještak ustvrdio da bi smrt nastupila brzo (nakon kraćeg vremena) bez obzira na samoubojstvo radi izrazito teškog oštećenja zdravlja,

  • da je po mišljenju vještaka iz Medicinskog fakulteta kod A.V. prilikom obdukcije nađeno stanje uznapredovanog malignog procesa koji je doveo do stanja „kaheksije“ tj. do općeg tjelesnog propadanja i iscrpljenja što je karakteristično za maligni proces u tzv. „terminalnoj fazi poodmaklih malignih bolesti“,

  • da je po mišljenju vještaka Medicinskog fakulteta smrtni ishod kod A.V. bio izvjestan no da se ne može predvidjeti dan i čas smrti,

  • da je A.V. bio teško bolestan i da je znao da mu predstoji skora smrt te da je tuženik mogao znati da je zdravlje A.V. teško narušeno i da mu prijeti skora smrt.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju pravno nevaljan (ništetan). Člankom 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94,, 7/96 i 112/99 – Čitaj: sada članku 322. novog ZOO-a) propisano je da je ništav ugovor koji je protivan moralu, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Protivno je moralu i načelu poštenja i savjesnosti kad davatelj uzdržavanja sklapa s primateljem uzdržavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja kada je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica. A.V. je prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova živio sam, bio je sklon uživanju alkohola, bio je loš prema supruzii djeci tako da im je utjerao strah u kosti te ga je supruga s djecom bila prisiljena napustiti. U takvoj činjeničnoj situaciji kada je A.V. ostao sam i teško bolestan gdje je nastupanje smrti nakon kratkog vremena postalo izvjesno, sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom i po ocjeni ovog suda predstavlja iskorištavanje tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi (nekretnine opisane u ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji temeljem ugovora trebao steći tuženik).

Zbog navedenih su razloga nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su utvrdili ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetnim.“

VSRH – Rev. 1780/1998-2 od 16. ožujka 2005.

Gdje se upisuje jednom sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju?

Nema zakonskog propisa, kojim bi bio ustanovljen poseban upisnik, u koji bi se sklopljeni ugovori o doživotnom uzdržavanju morali upisivati.

Zabilježba ugovora

Međutim, ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja je ovlašten zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu (čl. 581. st. 1.).

Javni upisnik

Jednako tako ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni upisnik, i u tom je slučaju davatelj uzdržavanja ovlašten zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga prava u taj javni upisnik (čl. 581. st. 2.). Naime, kad se radi o zrakoplovima ili brodovima, koji bi mogli biti predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju, za koje se vodi javni upisnik, i za njih davatelj uzdržavanja ima pravo zatražiti zabilježbu svojeg prava u njihov javni upisnik.

Intelektualno vlasništvo

Jednako je tako davatelj uzdržavanja ovlašten tražiti zabilježbu svog prava glede intelektualnog vlasništva, koje je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, za koje nadležne državne ustanove vode posebne upisnike sukladno međunarodnim konvencijama o zaštiti intelektualnog vlasništva i

 
 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: